Možda bi bilo najjednostavnije odgovoriti uvodnim tekstom koji se nalazi u svakoj objavi serijala Neki drugi Zagreb koji kaže:

Njegove su bore postale izraženije u svega 10-ak sekundi, njegovo se lice promijenilo, njegove su ulice puste, prazne, često beživotne. No, njegova je duša vječna, njegov je karakter vječan. Ovo je neki drugi Zagreb, ali opet onaj isti. Isti onaj Zagreb koji svojom očaravajućom ljepotom i karakterom privlači poput magneta. Uskoro ćemo opet gledati život na njegovim ulicama, slušati osmijehe u njegovim parkovima, gužvati se u njegovim tramvajima. Zagreb je privremeno na pauzi. No, opet će on stati na noge i postati onaj Zagreb kakvim ga svi znamo. Imat će on ožiljaka, no ožiljci su tu da nas podsjete od čega smo jači, što smo pobijedili. Opet će on biti onaj naš ZAGREB.

I s tim bi opisom završila cijela ta priča. No, malo bi detaljnije obrazložio zašto serijal Neki drugi Zagreb nosi baš taj naziv. Kao što je navedeno u članku Upravo zato postoji Lice Grada – pisat ću samo o materijalnim posljedicama potresa koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. godine u 6 sati i 24 minute ujutro, ali i o drugom elementu koji trenutno ima veliki utjecaj na lice Zagreba.

Dosta su bolni kadrovi oštećenog Zagreba – od jednog od najpoznatijih zagrebačkih simbola – Katedrale – do osobnih kuća, automobila, ulica… Možda je na mene najveći utisak, barem onaj prvi, ostavila zgrada Kolmar na Trgu bana Josipa Jelačića.

Naime, tek nekoliko mjeseci prije nego što će Zagreb udariti potres, s kuće Rado na glavnom zagrebačkom trgu uklonjene su skele (fotografija dolje, snimljena 23.11.2019. godine, nedugo nakon uklanjanja skela).

Iz tog sam razloga odlučio u jutarnjim satima 23.11.2019. godine otići na Trg bana Josipa Jelačića i fotografirati sjevernu stranu trga gdje su se nalazile zgrade bez skela, a sami trg bez ikakvih kuća i štandova. Dolje možete pogledati kako je to izgledalo. Prekrasan prizor.

U središtu fotografije (gore) možete vidjeti palaču Kolmar koja je, kao i većina građevina u Zagrebu, teško stradala u potresu. Potres je srušio jednu kupolu na vrhu zgrade, dok je druga zbog sigurnosti morala biti uklonjena naknadno.

Riječ je o stambeno-trgovačkoj zgradi na adresi Trg bana Josipa Jelačića 7/Pod zidom 8, koja je izgrađena 1905. godine za trgovca Kolmara prema projektu atelijera Honigsberg i Deutch. Postorije vlasničkog stana, od sredine 20. stoljeća, koristi Društvo hrvatskih književnika. Pročelje zgrade Kolmar je oblikovano u duhu slobodnog stila kasnog historicizma.

Nakon što sam prvi put uživo vidio oštećenu kuću Kolmar, kao i zgradu Hrvatske pošte u Jurišićevoj ulici, shvatio sam da je oko nas neki drugi Zagreb. Prema procjenama koje možemo svakodnevno čuti u medijima, obnova će trajati godinama, a jedan dio prekrasne zagrebačke arhitekture, koju smo svakodnevno imali prilike gledati, zauvijek je nestao. Opet ću vas uputiti da pročitate članak Upravo zato postoji Lice Grada jer sam tamo dobar dio teksta posvetio posljedicama tog potresa.

Naravno, nije samo zgrada Kolmar ostavila utisak na mene.. Tu je i kuća Popović u neposrednoj blizini, zatim prizor Ilice bez tramvaja, kuća Antolković na Zrinjevcu, zgrada Hrvatske pošte u Jurišićevoj, netipično prazne Radićeva i Tkalčićeva ulica, jezovito prazan Gornji grad, zastrašujuća tišina dok sam šetao Strossmayerovim šetalištem i tako dalje…

I neizostavna, Zagrebačka katedrala…

Dok šetam ulicama u potrazi za novim kadrovima, zbilja osjetim duh tog drugačijeg Zagreba. Kombinacija pandemije koronavirusa i nedjeljnog potresa promijenila je lice Zagreba. Dio tog lica je zauvijek izgubljen, a dio će se vratiti vjerojatno nakon nekoliko mjeseci, čim se riješimo aktualno najvećeg neprijatelja – koronavirusa. Drugačiji je to Zagreb, no ponovit ću dio naveden u opisu serijala Neki drugi Zagreb: “Zagreb je privremeno na pauzi. No, opet će on stati na noge i postati onaj Zagreb kakvim ga svi znamo. Imat će on ožiljaka, no ožiljci su tu da nas podsjete od čega smo jači, što smo pobijedili. Opet će on biti onaj naš ZAGREB.”

Cilj serijala Neki drugi Zagreb je zabilježiti život na zagrebačkim ulicama ovog proljeća koje će se jako dugo pamtiti. Čudan je to period kada moramo biti zatvoreni u kućama zbog opasnog virusa, a kada izađemo van još nam dodatno prijete fasade i crijepovi sa zgrada koje su oštećene u potresu.

I dalje nastavljam putem LG-a pričati priču o Zagrebu, ništa se nije promijenilo. Koliko god neki kadrovi bili depresivni, život ne staje, a mi se samo možemo nadati da će svi ovi kadrovi uskoro biti puni života, tramvaja, osmijeha…

Za kraj vas mogu pozvati da pogledate dosad objavljene galerije serijala Neki drugi Zagreb klikom OVDJE, dok sve fotografije možete pronaći na portalu licegrada.media.